Od 1983. Lex Koller (Savezni zakon o sticanju nekretnina od strane lica u inostranstvu, BewG, SR 211.412.41) reguliše kada stranci u Švajcarskoj smeju da kupuju stambene nekretnine. Građani EU/EFTA sa boravišnom dozvolom Niederlassungsbewilligung C tretiraju se kao Švajcarci i kupuju slobodno. Sa boravišnom dozvolom B (EU/EFTA ili treća država) moguće je glavno prebivalište u mestu stanovanja bez dozvole. Stranci bez prebivališta smeju da kupuju samo vikendice u turističkim zonama – kontingentirane na oko 1'500 dozvola godišnje u celoj Švajcarskoj. Poslovne nekretnine su za sve strance oslobođene dozvole.
Švajcarski građani i građani EU/EFTA sa dozvolom C kupuju bez dozvole i bez ograničenja. Sa dozvolom B (EU/EFTA ili treća država) dozvoljeno je glavno prebivalište u mestu stanovanja odnosno rada bez dozvole, ali ne i drugo stanovanje. Pogranični radnici (dozvola G) podležu obavezi dozvole i smeju da kupe samo jednu vikendicu u turističkoj zoni; lica na kratkom boravku (dozvola L) po pravilu ne mogu sticati. Stranci bez prebivališta u Švajcarskoj treba im kantonalna dozvola i ograničeni su na kontingentirane vikendice.
Svi stranci sa važećom boravišnom dozvolom (B, C ili Ci) mogu da steknu najviše jednu nekretninu kao glavno prebivalište bez dozvole – ona mora biti u mestu rada ili u njegovoj blizini i mora se prodati pri odseljenju. Nasledstva su takođe oslobođena dozvole, jer nasledno pravo ima prednost; nasleđena nekretnina, međutim, ne sme da se izdaje kao investicioni objekat ako naslednik živi u inostranstvu. Ako je jedan bračni partner švajcarski građanin ili imalac dozvole C, nekretnina se može upisati na oba partnera.
Kontingent iznosi oko 1'500 dozvola godišnje u celoj Švajcarskoj, raspodeljenih na kantone. Kupovine su dozvoljene samo u turističkim zonama (Cirih npr. ne), sa najviše 200 m² neto stambene površine i 1'000 m² površine zemljišta (kantonalno različito). Važi 5-godišnja obaveza posedovanja bez brze preprodaje; povremeno izdavanje je dozvoljeno, komercijalno ne. Od 2012. opštine sa preko 20 % udela drugih stanovanja – kao što su Sankt Moric, Verbije, Gštad ili Cermat – ne smeju više da odobravaju nova druga stanovanja.
Ne. Lex Koller se tiče samo stambenih nekretnina; sticanje poslovnih nekretnina kao što su kancelarije, prodajne površine, industrijske zgrade ili hoteli kao pogoni moguće je za sve strance bez dozvole. Kod mešovito korišćenih nekretnina – npr. poslovni prostor u prizemlju, stan na spratu – važe posebna pravila: ako preovladava poslovni deo, cela nekretnina se može steći bez dozvole. U slučaju sumnje pomaže kantonalni zemljišnoknjižni ured.
Ako je dozvola potrebna (npr. za vikendice), postupak teče preko kantonalnog organa za izdavanje dozvola. Najpre se kupoprodajni ugovor sa odložnim uslovom potpisuje kod notara, zatim se podnosi zahtev sa ugovorom, kopijom isprave i dokazima. Organ proverava kontingent, opštinu i granice površine. Dozvola se izdaje u roku od 4 do 12 nedelja ili se obrazloženo odbija; upis u zemljišnu knjigu sledi tek nakon pravosnažnosti.
Nakon 5 do 10 godina (u zavisnosti od nacionalnosti) možete podneti zahtev za boravišnu dozvolu Niederlassungsbewilligung C – nakon toga više ne važe ograničenja Lex Kollera. Do tada se sa dozvolom B može kupiti glavno prebivalište bez dozvole. Ako je vaš partner švajcarski građanin ili imalac dozvole C, kupujete zajedno bez ograničenja. Pošto Lex Koller poznaje mnoge posebne slučajeve, advokat specijalizovan za pravo nekretnina i kantonalni zemljišnoknjižni ured brzo unose jasnoću.